♥♥ Whisper of my heart ♥♥

 Nebo je puno zvijezda,ali nijedna jedina nije nalik sjaju tvojih ociju koje me gledaju skriveno,zaljubljeno.A ja opet....te oci vidim u svakoj zvijezdi,ali nedostaje,nedostaje onog sjaja i topline koju imas samo ti ljubavi moja..Ali...Ti me opet volis.Tvrdoglav si.Uporan.I sto ja tebi dalje...Ti meni blize koracas.Ni ne slutis koliko je u meni sada rijeci koje samo cekaju da isplivaju na povrsinu.Sad bi da svima usred grada kazem da te volim.Da imam nekoga ko zasluzuje svu paznju ovoga svijeta i da ga ne dam ni za koga.Ni za svo blago ovoga svijeta.Sad bi skakucem od srece,jer sam sva leprsava i mirisna za tebe.Sad bi da te ljubim do samoga jutra i da se utapam u tvom pogledu.U savrsenstvu tebe.Ti u meni pronalazis ono najbolje,ti znas sve i one najtananije i najskrivenije osjecaje i njeznost koju krijem od drugih.Ti si to sve u meni otkrio.Ti si moj mali istrazivac.Ali,najsladi.I zato te ja volim do neba.Ma kakvog neba...Ja te volim beskrajno,bas kao i ti mene.Ne znam kako da ti odolim.I necu da ti odolim....

 

Jutro je danas nekako posebno proletjelo ,
sve se odigralo nekako ubrzano -
budenje,
ustajanje,
odlazak po hljeb,
dorucak i ispijena kafa,
spremanje putne torbe,
polazak prema aeodromu...

A tamo -
vrijeme bas kao da je stalo
bol je pritiskala grudi
srce stegnuto okovima necujno je kucalo
dusa je bez glasa na sav glas vristala
suze su samo niz vrele obraze kliznule...

Slusala sam tvoje rijeci,
neke vec toliko puta ponovljene
ali tvoje usne medene
uvijek su ih na drugaciji nacin izgovarale.
Volim tvoje usne, duso.

Oboje smo,
svatko u tisini i dubini svoje duse,
prolazili kroz agoniju,
strah od nepoznate sudbine
srca nam je parao, vrijedao.

Zagrljaj nikada nije bio vise iskren,
zajednicka buducnost nikad manje moguca.

Pokoji putnik, slucajni prolaznik,
zbunjeno bi nas pogledao.
Moje suze i nas grceviti zagrljaj
(mozda cak i posljedni)
- tko zna sta je tada pomislio?

Avion je stigao uspjeli smo tek jos jednom
nase usne spojiti
i onda si otisao...
Ispratila sam te pogledom punih suza,
i umalo sam, bolom iscrpljena,
na hladan beton kao dogorjela svijeca pala,
mislila sam da ce me srce izdati
toliko je jaka moja bol bila.

Kada je avion uzletio
toliko daleko da ga vise nisam vidjela,
napustila sam aeodrom i
tumarala gradom bez ijednog cilja,
bez ikakvog smisla...

Tvoj glas koji sam kasnije cula,
mislim da me je spasio najveceg ponora.
Doista je bio poput melema
i srce mi je na trenutak radosno zaigralo.

Nisam prorocica da znam sta nas ceka,
nemam kristalnu magicnu kuglu
da mi kaze hocemo li kroz ove
cudne zivotne puteve zajedno prolaziti,
ali zato imam srce koje te ljubi,
imam svoje bice koje te cijelom puninom voli,
nada se i samo da nasa ljubav jos dugo traje moli.

Volim te sudbino moja, zivote moj!