U pogledu mi plove slike, koracam zamucena, ne primjecujem. Samo da se vratim, spoticem se okrecem pogled, ne smijete me vidjeti ovakvu, ne zastajkujem, samo da pronadem moju izgubljenu zagonetku. Jednom gdje sam ostavila svoje vjecno, tiho prostranstvo dok sespustim polako. Tesko je shvatiti, reci kako mogu?! Mozda samo mogu napisati kad kazem nedostajanje.
Pokrivam te u snovima mekanim pokrivacem tisine,
i stavljam ti poljubac za laku noc na lice.
Lebdim u mirisu tvoje neprezaljene blizine,
gledam ti oci...i te tvoje duge trepavice...
Spavas tako mirno, kao malo dijete,
plovis miran svojim dalekim obalama sna.
I dode mi da povicem "Pogledaj, svijete,
ti nemas ovo blago koje imam ja!"
Zarobljen u snovima znam da sanjas mene,
osjetim da me grlis u tom snu...
Bjezis, bjezis samnom od svake sjene,
i dok se budis pozelis da doista budem tu.
Otvaras oci tiho i rastvaras dok budi se dan,
po sobi trazis poznati miris i moj lik.
Trazis me pored sebe, i tako nemiran,
kao jos samo jedan probudeni poznanik.
Ja na vratim sobe, gledam taj film prepun tvoje ljepote,
pratim te i promatram u tvojemu snu...
Prilazim ti kao da stapam nase zivote,
dobro jutro, ljubavi. Bez brige...ja sam tu.