Hvala ti zivote moj....
Autor dusa | 12 Mar, 2009
Da zaspali smo u zagrljaju...
Da tonula sam u san slusajuci tvoja saputanja...i da se probudila pored tebe...da su tvoje okice prvo sto ugledam...a tvoj poljubac vrijedi hiljadu rijeci za dobro jutro!...Znas...ne znam sto mi je bilo najbolje..to sto pred tobom sva moja nesavrsenstva su u tvojim ocima postajala savresnstva...i time sam ja bila sigurnija i smirenija...ili to što smo jednostavno napokon pronasli vremena samo za nas...stvoriti jedan mali svijet u kojemu smo samo ti i ja i nitko vise...Osjecala sam se na trenutke kao sramezljiva curica,ali toliko zaigrana i zeljna tvojih dodira i poljubaca..i svaki tvoj pogled sam htjela zalediti u tim trenucima...Pred tobom sam jednostavno onakva kakva sam...i svida mi se sto pored tebe mogu biti vjecno...a ne kao nekada da moram paziti na svaki svoj korak..na svaku svoju rijec..da sama ne moram strahovati radi neke tamo...Sve je postalo ljepse...sve nekako ima ljepsi znacaj...nesto se u meni jos dublje razvilo...neko osjecanje mada ga ja pokusavam ignorirati...ostvarili smo mnoge nemoguce stvari kroz ovaj nas zivot ...ah kad se samo sjetim koliko sam puta strahovala da ces me ostaviti pogotovo nakon onakih teskih udaraca ...al ne bio si mi podrska i krojio sa mnom resenje...hvala ti zivote moj i eto sada smo pezavisli sada smo srecni cijoj sreci nema kraja....
