Pablo Neruda - 100 soneta (4)

Autor dusa | 7 Okt, 2008

1aec9e4acddc37a3fa6c2f16adff2af7.gif picture by mia2400

SJETIT ce se onog hirovitog klanca
gdje su se uspinjali drcuci mirisi,
s vremena na vrijeme ptica odjevena
u vodu i tromost: a to je odjeca zime.

Sjetit ce se darova zemlje:
neobuzdana mirisa i zlatne gline,
trave iprazja, mahnita korijenja,
zacarana trnja poput maceva.

Sjetit ce se rukoveti koju si donijela,
rukoveti sjene i vode s tiinom,
rukoveti kao to je kamen s pjenom.

I tada bijae kao nikada i kao uvijek:
podjimo tamo gdje nas ne ceka nita
i nadimo sve to nas tamo ocekuje.

Pablo Neruda - 100 soneta (3)

Autor dusa | 6 Okt, 2008

OPORA ljubavi, ljubicice okrunjena trnjem,
isprazje izmedu mnogih strasti nakostrijeeno,
koplje bolova i krunico gnjeva,
kojim si putem i kako pola u moju dusu?

Zato si sunovratila svoj bolni plamen,
odjednom, izmedu hladnog lica mog puta?
Tko ti oznaci korake koji te nose k meni?
Koji cvijet, kamen i dim pokazae moje boravite?

Sigurno je da je drhtala stravicna noc
i zora ispunila sve vrceve svojim vinom
i sunce ucvrstilo svoju prisutnost nebesku,

dok me okrutna ljubav opsjedala neprestano
sve dok, sijekuci svojim sabljama i trnjem,
u mome srcu ne otvori uzareni put.