Pablo Neruda - 100 soneta (4)
Autor dusa | 7 Okt, 2008
SJETIT ce se onog hirovitog klanca
gdje su se uspinjali drcuci mirisi,
s vremena na vrijeme ptica odjevena
u vodu i tromost: a to je odjeca zime.
Sjetit ce se darova zemlje:
neobuzdana mirisa i zlatne gline,
trave iprazja, mahnita korijenja,
zacarana trnja poput maceva.
Sjetit ce se rukoveti koju si donijela,
rukoveti sjene i vode s tiinom,
rukoveti kao to je kamen s pjenom.
I tada bijae kao nikada i kao uvijek:
podjimo tamo gdje nas ne ceka nita
i nadimo sve to nas tamo ocekuje.
