U pogledu mi plove slike, koracam zamucena, ne primjecujem. Samo da se vratim, spoticem se okrecem pogled, ne smijete me vidjeti ovakvu, ne zastajkujem, samo da pronadem moju izgubljenu zagonetku. Jednom gdje sam ostavila svoje vjecno, tiho prostranstvo dok sespustim polako. Tesko je shvatiti, reci kako mogu?! Mozda samo mogu napisati kad kazem nedostajanje.
LJUBAVI, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kiom.
U Taltalu jo nije svanulo proljece.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, uce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmijeam sa svima, s mukarcima i zenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
za sve vase komentare za moju novu frizuru Hvala vam to mi mnogo znaci...za zahvalu primite ove ruze sto vam moje srce pruza
