Ah ta jesen...
Autor dusa | 18 Sep, 2008
Bila je jesen…
Hladna kisa je padala i brisala svaki trag na zemlji,
a ja sam sjedila uz prozor,gledala niz ulicu i nadala se Tebi…
Sjetila sam se one veceri kad si mi rekao da sam ti sve…
Vjetar je po putu bacao zuto lisce… Zuto lisce zaborava…
A stvarno nam je bilo lijepo!
Bilo je prekrasno gledati kako u jesen sve umire,a nasa ljubav se rada…
Bilo je divno znati da netko misli na tebe kad promatra zvijezde…
Na klupi ispod lipe ostala su urezana slova Volim te…
Ali te ljubavi sad vise nema… Ostala su samo bolna sjecanja na one dane… Na dane srece i ljubavi.
Ali ta sjecanja ne mogu se izbrisati isto kao ni ljubav koja je ostala zarobljena u davnom vremenu i prostoru…
Dok se pustaju balade na radiju,ili neke pjesmice koje imaju zalosnu tematiku teksta,ja se jednostavno sjetim njega…
Sjetim se onih dana koji su mi nekad bili sretni….
Onih dana koji su mi izmamljivali smjesak na lice….
Tada su koraci u snijegu bili svjedocima jedne ljubavi…
Ljubavi koja je imala carobnu moc… Moc da zaljeci rane na dusi…
A onda ih je i sama stvorila.
Sad se suze kotrljaju niz lice kao kapi kise po prozoru,a Tebe jos nema…
Nikad vise neces doci…
Ostala je samo jedna slika duboko urezana u srcu.
Slika koja ne blijedi nego svojim zarom ispija i ovo malo snage koja mi je ostala…
Sjetila sam se i proljeca… Naseg proljeca.
Tada sam imala sve,imala sam Tebe. I nista drugo nije mi trebalo…
Zbog Tebe sam se budila sretna i spavala sa smjeskom…
A sada se budim sa suzama na jastuku… Jecaji kao krici paraju tisinu noci,dok jutra postaju sve hladnija…
Ja se sjecam starih slika,a pogotovo one na kojoj smo Ti,ja i zalazak sunca.
Te noci nitko nije ni slutio da ce moje srce umrjeti.
Da ces Ti,ljubav mog zivota,otici u beskonacnost i nestati u noci………
I otisao je….
Iako su mi suze sjale u ocima,nisam ga molila da ostane….
Nisam imala ni snage….
I nikad necu saznati sto bi se dogodilo da sam mu rekla da stane….
Ali zasto je uopste trebao otici?
Valjda mu ja nisam bila dovoljna…. Mozda nisam znala prepoznati istinu u gomili lazi….
Ili jednostavno to nisam htjela….
A od toliko velike ljubavi ostali su samo tragovi u pjesku…
Tragovi koji se razdvajaju. I sad je opet jesen…
Na klupi pod lipom jos su uvjek urezana slova Volim te….
Ali ljubavi vise nema…
Nema niti mene…
Ti si mi uzeo srce,a dusa je umrla one veceri kad si rekao da odlazis……
Sad kao sjena lutam gradom bez cilja,bez nade i bez smisla…
Placem iako znam da suzama necu nista promjeniti… Ali drukcije si ne mogu pomoci…
I ovo me uzasno boli. Ubija me svaka minuta koju provedem bez tebe.
Jer jos Te volim…
Volim Te isto kao i one jeseni… Onog naseg vremena.
Ali tebi to nista ne znaci.
Jer,otisao si i vise te nema…
Uzeli su te vjetrovi jesenjih noci…
I suze mi krenu niz lice svaki put kad niz ulicu zapusu takvi vjetrovi.
Oni me sjete na tebe… A ja ti se jos uvjek nadam…
Nadam se da ces mi opet usetati u zivot…
Onako,slucajno… Ali znam da neces…
I kisa opet kuca po prozoru…
Kroz noc se prelamaju jecaji…
A ti si vec negdje daleko.
Dolazis sa jeseni,a iza sebe ostavljas samo lisce…
Suho lisce zaborava…………
"
Ps. jedna davno napisana pjesmica iz mojeg prvog spomenara...i izvinjavam se sto sinoc nisam nista pisala bila sam preumorna kad sam dosla s posla ceklali me gosti a znate kako je kad imate goste poleti tamo amo hehe ljubi vas vasa Mia
