Trazim...

Autor dusa | 9 Sep, 2008

 

Trazim da budes tu,
i kad mi je tesko,
i kad se smijem,
uvjek, cak i kad me boli glava
pa i kad mi se spava
da mi tvoje ruke kosu moju miluju
a tvoji prsti po vratu dodiruju.
 

Trazim da budes uvjek tu,
da ne budem sama kad to ne zelim,
da sa tobom pricam i da se veselim,
zivot da zivim plucima punim
da ne das nikada da se zbunim
i posumnjam da drugu volis.

Trazim da budes uvjek takav,
kao sto te volim sada
da ne bude sve ovo maska samo
koju ces za neko vrijeme da skines
da mi kazes da sam ruzna i stara
sve medju nama da zaboravis i da se okrenes.

Trazim da me postujes,
kao coveka i kao zenu,
da moje misli shvatas kao ozbiljne
a rijeci ne izvrces i ne koristis
sitnice nekad da znas da mi oprostis,
i sa svim mojim manama da znas da zivis.

Trazim da budes pazljiv,
da shvatis i razumes da sam zena,
da nisam tvoj sparing partner,
u bitci zivota zauvjek izgubljena,
svaka tvoja uvreda da znas da me boli,
i da moje srce zna itekako da voli.

Trazim da budes njezan,
tvoj sapat najljepse stihove
niz kosu svake noci da mi spusta
tvoje oci da me maze pogledom
a ruka nezno niz leda
kao morski talas da me opusta.
I trazim jos mnogo toga
a znaj da sam vrijedna svega
ni

ps. izvinite dragi moji prijatelji sto vam ne odgovaram na komentare vaceras al toliko sam umorna od posla da jedva gledam koliko mi se spava nemojte mi zamjeriti...ajme koliko sam ja toga izgleda izostavila upravo tjela posjeti svoje drage prijatelje  ono  cisto da vidim sta ima novo kad ugleda da nam nema VLADICE & SANJARENJA56 to me bas rastuzi pa se pitam zasto su nestali ...*smrc *smrc

Duse...

Autor dusa | 8 Sep, 2008


Cija to dusa putuje sa tim oblacima? 

Cija dusa se je uputila put svemira, i zaustavila se sred crnih, gustih oblaka, koji putuju u svom svevremenskom krugu vode? I, putuju li duse uopse dalje od njih ili se kao i kapljice i para stalno vracaju na isto, spustaju na ovaj svijet, pa poput magle glume duhove dok kruze oko nas i promatraju svijet kojeg su i same bile dio, trazeci mozda mjesto ili tijelo gdje bi se vratile? Ili se jednostavno prepuste sudbini kisnih kapi, pa pustaju oblacima na volju da ih odnesu na nebesko krstarenje, pa ih onda ispuste da padnu nosene vjetrom i strujama gdje sreca odredi? 

Ciju li to onda dusu gledam, gledajuci taj tamni, prijeteci, tromi i mocni oblak? 

Dali je i moja dusa pripada tamo, brojeci u meni samo kratke sate, samo posudbu tijela, ili znatizeljni izlet, cekajuci da ponovo bude uzdignuta ka nebu oslobodena svih ovo zemaljskih pitanja, sve tezine koja je drzi na zemlji i neda joj da sama poleti?