Pablo Neruda - 100 soneta (2)
Autor dusa | 29 Sep, 2008
LJUBAVI, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kiom.
U Taltalu jo nije svanulo proljece.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, uce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmijeam sa svima, s mukarcima i zenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
za sve vase komentare za moju novu frizuru Hvala vam to mi mnogo znaci...za zahvalu primite ove ruze sto vam moje srce pruza
