
Ne shvacena.
Ne dorecena.
Posebna.
Zivot ju je tkao,
onako kako zeli,
cineci nas tuznim,
il´nas veseli.
Okupira nas cesto,
pred sobom
sve ruseci.
Upravo tamo ,
stremeci,
gdje je upucena.
Ne zaustavljiva
i gluha,
za sve drugo.
Ne dodirljiva,
sve do trenutka,
dok ne dodirne
nebo svoje zelje.
Dušo, ovo mi je najlepša tvoja pesma. Čitam je peti put, pa tek onda komentarišem...
Autor sanjarenja56 18 Okt 2008, 07:40