Zar moze biti nesto jos ljepse
kad te u ranom jutru probude prve ptice,
kad ti zapjevaju svoju melodiju na prozoru,
kad ti zasja toplo sunce, osjetis njihove zarke,
kad zagrlis cijeli svijet..osjetis proljece u sebi....
kada drhtis i kuca srce u Tebi....
Proljece je skoro tu pred mojim vratima
a u meni svake tolko zakuca onaj nemir,
nemir u srcu, oni trenutki kad neznas,
dal iti dalje ili obstati, dal slusati srce,
ili pustiti vremenu vrjeme neka on po svome.
U zadnje vrjeme me prati nervoza, ne znam dal je i to doneslo
proljece, promenljivo vrjeme, malo toplo onda
ponovo hladno, vjetar i kapljice na nebu, dal
je to proljece ili nesto sasvim drugo, cesto
se pitam i razmisljam a na kraju sve pustim
na miru i ostajem u svojim snovima...