Radosti zivota...
Autor dusa | 13 Mar, 2009
Onoliko koliko onima oko sebe drzim predavanja o sreci i lijepim stvarima o zivotu,
toliko povremeno i sebe ucim istom.
Time ojacam sebe, svoje stavove i karaktere. I sprijecim da ponekad pokleknem novom iskusenju.
Potisnem hirove i sve ono sto mi nadode u zutoj minuti, sprijecim istresanja.
A s tim i sve tuzne i depresivne pjesme, padanja u ocaj ili bilo sta slicno..
Ponosim se sobom.. samim tim ljepse zivim i bolje razumijem ljude oko sebe i nagle promjene raspolozenja.
Ta me zabole.. ali ja kao sto rekoh sprijecim razvoj tuge s razumijevanjem.
Kljuc mojih slabosti imas samo ti.. i na svu srecu nikada nisi htio da zaviris i da me zabolis.
Zbog tebe sve u zivotu uspijevam..
Posloziti uspomene svuda po sobi.. i razvrstati ih u glavi.
Nizati uspijehe i da i sama vidim da to jesu uspijesi..
Sve stici na vrijeme.. i biti dobra osoba sebi i drugima.
Nek me niko ne osudi i kaze sto se sve to trudis..
Ja se trudim zivjeti a moje karakteristike zivota su u najljepsim glagolima u nasem rijecniku.
Okruzena sam ljudima koji mi dozvoljavaju da zivim na svoj nacin.
Ne sputavaju me i podrska su mi.. a to mi puno pomape i znaci.
Svu snagu crpim iz nase ljubavi i naseg odnosa. Ipak si mi ti sve sto imam.
A evo i vrijeme ce sad da mi pomaze za vise osmijeha i razigranosti.
Jer zimi se nekako ulijenim zbog hladnoce.. a preostala doba skakucem jer mi dozvoljava vrijeme.
S novim serijama u kasnim satima.. onim sto se konacno opet vracaju.
I sto nisu ni nalik tipicnim serijama.
S mnostvom novih pjesama na mp3, vec dobro ustiman stil.
I konacno da se ne smirujem kuci..
Innsbruck ce opet da zaboli glava od nas po njemu.
A tebe ruke od drzanja mene u narucju nece nikad.
Ni usne od ljubljenja..
Pa tome se ipak najvise i radujem. Najveca radost u zivotu mi i jesi ti.
