♥♥ Ljepa Laura (22.cin) ♥♥
Autor dusa | 11 Avg, 2008 
Iduceg dana u velikoj sali sjedjeli su na brzinu skupljeni clanovi upravnog odbora klinike.Pedsjednik Datl i pred njim je lezalo pismo Laure Smith uz koje je bila pripojena dugacka lista imena Datl je sa zadovoljstvom milovao te papire.Pismo gospodice Smith poceo je u kojem nam prjeti trenutnim otkazom ukoliko ne ponistimo otkaz doktoru Patel ima tim vece znacenje sto ga podrzava polovica suradnika nase klinike.Sve osoblje cak i pomocna radna snaga odmah ce prekinuti rad ako ne promjenimo nasu odluku.Necemo valjda dopustiti da nas ucjenjuju? Plasim se da nam nista drugo ne preostaje rece savjetnik sjednica je trajla gotovo sva sata i tada je pozvan doktor Patel.Savjetniku je pricinjavalo zadovoljstvo da mu saopsti da su clanovi upravnog odbora ponistili odluku da se on otpusti.Na licu Michaela nije se moglo procitati nista,a kad je savjetnik zavrsio rekao je veoma hladno i odlucno:isistiram na otkazu...ali pokusat cu spreciti ostale sluzbenike klinike da napuste svoj posao ustao je naklonuo se i napustio salu.U isto vrjeme sjedjeli su Sandra i Andre jedno nasuprot drugom promatralo je vrhove planina pokrivene snjegom na cistom plavom nebu iako je bilo ljeto.Prijala joj je ta cudna atmosfera optizma i zivotne radosti koja je vladala ovdje u sanatorju.A prisustvo Andrea davalo joj je polet kakav od pocetka bolesti nije osjecala.Ucinio sam nesto mimo vaseg znanja rece Andre:Po savjetu doktora Willams nazvao sam jednog od najcuvenijih ortopeda u New Yorku i zamolio ga da dode ovamo da vas preglada.Uhvatio je za ruku Zelim da ozdravite mila moja,nema smisla rekla je Sandra operacija nema gotovo nikakvog izgleda na uspjeh.Dok ce ipak doci pa ako je potrebno i mnogi drugi sada idem po pokrivac da se ne prehladite.U hodniku je sreo doktora Williamsa dobro je sto sam vas sreo Andre trebam da razgovaram sa vama u novimama sam procitao clanak o muzu gospode Patel izgleda da ona jos ne zna da je on opusten a kako joj to nije javio nije nas zadatak da obavjestavamo o tome.Kad se Andre vratio polako je prisao Sandri i njezno je pogledao necete prozivjeti svoj zivot u invalidskim kolicima ne bih to mogao podnjeti a kad budete zdravi zelio bi da zajedno s vama putujem Sandra.Sandra je zatvorila oci a na licu joj se primjecivo osmjeh gutala je njegove rjeci kao slatki opasni otrov otkad samo Michael nije ovako razgovarao sa njom?
